40. Tjedan suvremenog plesa u Zagrebu (12.-16.6.2023.) donio je nekoliko vrlo zanimljivih ostvarenja među kojima je nedvojbeno najdirljivija bila predstava Becoming – dancer, Project YYIN (Zagrebački plesni centar, 14.6.). Južnokorejski redatelj i koreograf Sinae Rha i koreograf i plesač Kisub Choi (osnivači umjetničke udruge YYIN, Seul) autori su predstave u kojoj nastupaju spomenuti Kisub Choi i pravnik, književnik i izvođač u invalidskim kolicima Wongyoung Kim. Predstava počinje kratkom projekcijom predstave Trio A (1966.) koreografkinje Yvonne Rainer nakon čega nastupaju njih dvojica odjeveni u jednaku odjeću (Hojin Jeong, siva majica, crne hlače i crne tenisice) uz nenametljivu glazbu (dizajner zvuka Onyoo Na) i znakovitu rasvjetu (Yeonhwa Kong) dok  dramaturški pristup (Eunbin Ha) naglašava sličnost pri izvedbi jednakih  pokreta (usprkos različitih tjelesnih mogućnosti).

Wongyoung Kim, iako onemogućen u hodu, odaje dojam snažnog samosvjesnog muškarca koji, zbog naglašeno jakih ruku, poništava pomisao o bespomoćnosti i mada je njegovo maleno tijelo u opreci s tijelom njegovog izrazito visokog partnera, on s njim ravnopravno surađuje: vješto se kreće četveronoške i jednako se spretno uzdiže iz sjedala kolica pa ono što Kisub Choi izvodi stojeći, Kim uspješno prati oslonjen na rukohvate. Odjednom se nameće spoznaja da je ples na tlu (horizontalni) inačica uspravne (vertikalne) izvedbe iz čega proizlazi da su obje koordinate jednako prihvatljive. Nisam pobornica tvrdnje da sve jest (ili može biti) ples, ali u slučaju predstave „Becoming – dancer“ nisam nimalo dvoumila, jer su usklađeni plesački pokreti i prepoznatljiva  duhovna veza među izvođačima za mene potpuno nadišli tjelesnu vizualnu različitost i, po mojim kriterijima, ponudili iskonsku plesnu izvedbu.