ZKL: "ROMEO I JULIJA" U REŽIJI MIKIJA MANOJLOVIĆA
17.2.2016. 1:58:58h
Obitelji u zavadi, to je nevolja; države u svađi, to je rat
U Zagrebačkom kazalištu mladih 13. veljače gostovala je predstava „Romeo i Julija“ nastala prema istoimenoj Shakespeareovoj tragediji u režiji Mikija Manojlovića i suradnjom Radionice Integracije i Qendra multimedia
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
Romeo i Julija / zekaem.hr

Poznajući prošlost i sadašnjost odnosa između Albanaca i Srba,  prepoznajemo  suštinu predstave koju odlično opisuje citat: „Đombasti put našeg ljubavnog para“. Romeo i Julija, članovi dviju zavađenih veronskih plemićkih obitelji, združuju se u inat i  protiv svih društvenih pravila (baš kao što se dešavalo u Sarajevu devedesetih između zaraćenih Srba i Bošnjaka, kao vjerojatno u Prištini ili Beogradu između Srba i Albanaca). Jer, ljubav ne poznaje granice, ali ih ne poznaje niti mržnja.

„Sve ću vas pobiti“ uzvikuje Julijin otac (nenadmašni Nebojša Glogovac) i to nije samo prazna prijetnja - spreman je dići ruku i na vlastitu kćer (Jovana Gavrilović) kako bi je natjerao na poslušnost. Romeo (Tristan Halilaj) govori albanski, Julija govori srpski, pa onda naizmjence. Tako i ostali likovi bez obzira na stvarnu nacionalnu pripadnost – jer upravo se ovom koncepcijom predstave to uspješno poništava.

Uz spomenute glumce, tu su  u većim ili manjim ulogama, ali stalno prisutni na sceni: Arta Selimi, Mensur Safciu, Nikola Rakočević, Miki Manojlović (Romeov otac), Goran Jevtić, Armend Baloku, Faris Berisha, Uliks Fehmiu (sin nekad vrlo popularnog glumca Bekima, u predstavi fratar Lorenzo), Edona Reshitaj (Romeova majka), Nataša Tapušković (Julijina majka) i fantastična Anita Mančić čija je uloga Julijine dadilje narasla do pravog pokretača ljubavnih zbivanja.

Scenografiju u obliku vodoravnog Andrijinog križa osmislio je Branko Hojnik i kada po uskim kanalima, nakon dvoboja, poteče krv, to govori više o mržnji do istrebljenja, nego svi Shakespeareovi stihovi. Kostimografkinja je Zora Mojsilović, a četveročlani sastav izvodi glazbu skladatelja Vladimira Pejkovića. Na kraju predstave, glumci prilaze gledateljima i prilikom upoznavanja kazuju svoja prava imena. Ovakvim projektima možda jednom prestane važiti ona, nažalost, dugovječna latinska poslovica: Homo homini lupus – Čovjek čovjeku vuk.

 

ImpressumUvjeti korištenjaSuradnja sa portalomOglašavanje/Predstavljanje ponude
AUTORSKA PRAVA!

Svi tekstovi, slike, zaštićeni trgovački znaci te s bilo koje druge osnove zaštićeni "objekti/subjekti" zakonom o autorskim ili drugim pravima postavljeni na ovom portalu u vlasništvu su izvora navedenog uz određenu sliku ili tekst te su objavljeni uz odobrenje nositelja autorskih prava. Svi materijali s izvorom Kritikaz.com u vlasništvu su našeg portala i mogu se koristiti isključivo uz pismeno odobrenje uredništva portala. Korištenjem, odnosno pregledavanjem našeg portala slažete se s uvjetima korištenja portala.

PRAVNA NAPOMENA!

Portal kritikaz.com koristite na vlastitu odgovornost.

© Domagoj Skledar & Igor Tretinjak, 2015 ~ 2019, All rights reserved