Izbornica 40. dana satire Fadila Hadžića, Željka Udovičić Pleština, dovela je u Satiričko kazalište „Kerempuh“ obilje predstava  iz susjednih zemalja, pa  se među njima našla i izvedba predstave „Naše tajne“ Ansambla Bele Pintera iz Budimpešte. Osim što je svoj tekst izrežirao, Bela Pinter u „Našim tajnama“  također glumi Imru Tatara, buntovnika protiv državnog komunističkog (točnije, socijalističkog) režima u Madžarskoj. Kako je Madžarska pripadala među zemlje iza „željezne zavjese“, to su političke negativnosti bile  jasno naglašene: strah vlasti od vlastitih građana, zbog čega je nužna stalna „informiranost“ i kontrola. A najlakše se o „podanicima“ saznaje od njihovih susjeda i obitelji. Naravno,  ako ih se može i zna  ucijeniti, te potom  njima  manipulirati. Tako se  drevna rečenica „Zaklela se zemlja Raju, da se tajne sve doznaju“, u našoj  sredini  preformulirala u  krilaticu „OZNA sve dozna“.

No, vratimo se mi u Madžarsku i njezine plesne dvorane osamdesetih godina prošlog stoljeća, gdje se plesalo na taktove madžarske narodne glazbe. Predani sakupljač narodnih pjesama Istvan Balla Ban (Zoltan Friedenthal) ima manu (koju uspijeva kontrolirati) koja posredno vodi raspadu njegovog obiteljskog  života (napuštaju ga žena Kata (Hella Roszik) i usvojena obožavana kćer Timike (Eva Eyedi)), ali koju saznaju organi vlasti, te ga ucjenjuju da im postane doušnik. On, dakako, treba pratiti i dojavljivati što govore i pripremaju njegovi najbliži prijatelji, među kojima je najopasniji upravo njemu najbliskiji Imre Tatar, izdavač subverzivnog časopisa „Čelična zavjesa“. Taj isti Imre napustio je svoju obitelj zbog ljubavi prema odanoj, gotovo fanatičnoj komunistkinji Bei (Zsofia Szamosi), koja se sukobljava s njegovim sinom Ferikom (Angela Stefanovics) oko svega, a posebno oko glazbe: kao mlada, glazbeno klasično obrazovana osoba iz gradske sredine, dječak istinski prezire folklor, ukazujući na jaz između urbanog i ruralnog načina života.

Životni i inteligentni dijalozi, sjajno prikazana atmosfera nelagode i straha, spoznaje  pojedinaca o ulozi u doušničkom lancu i bezazlenost njihovih najbližih - sve je to Pinter oslikao s puno  sućuti i pronalaženja komičnih elemenata koji se mogu prepoznati tek sada, kada se stvari gledaju iz vremenske udaljenosti. Dinamična izmjena govornih scena i glazbenih izvedbi (Gabor Pelva - violina, viola, gitara; Gyoergy Pota - sintisajzer, kontrabas; Hella Roszik: violina) s pravom dozom napetosti i opuštanja, daje ovoj predstavi istovremeno slikovitost  realizma i mudrost  metafore. Naime, svatko se mogao naći u situaciji da ga pokušavaju vrbovati, a da on zbog nečega ne može odbiti. Kako piše u popratnom materijalu: “Ovom predstavom se na izvjestan način nastoji odgonetnuti zašto nijedna madžaska vlada – ni ona ljevičarska, a ni desničarska- nakon pada komunističkog režima nisu nikada javno objavile spisak komunističkih informatora.“  

Uz sjajan tekst i istančanu režiju (dva  sata predstave proletjela su bez ikakvog meškoljenja), glumci su doista upečatljivi. Osim već spomenutih, tu je  fantastična Eszter Csakanyi u dvostrukoj ulozi: liječnice Elvire, zahvaljujući čijem ozvučenom stanu vlast saznaje za Istvanovu manu kojom ga ucjenjuje i prisiljava na nečasnu suradnju i glavnog organizatora prisluškivanja, visokog političkog dužnosnika comrade Panczela (svoje postupke opravdava brigom za   dobrobit države, tvrdeći za sebe i sebi slične da su „normalni fanatici stvarnosti koji nude dobre kompromise“). Szabolcs Thuroczy igra provokatora i doušnika, ali i konobara čiji je odnos prema gostima izazvao u publici veliko veselje prepoznavanja („Ne može me se tako malo platiti, koliko mogu malo raditi“).

Scenografija Gabora Tamasa je jednostavna ali silno znakovita: dva velika koluta za traku na starinskom magnetofonu čija vrtnja ukazuje da se upravo nešto „važno i opasno“ snima, dok su kostimi Mari Benedek odraz ondašnjeg vremena, ali oslikavaju i karakteristike svakog lika. U kratkom popratnom tekstu na programskom letku  piše da je Kazališna grupa Bele Pintera utemeljena  1998., kao neovisna i inovativna grupa te da, zahvaljujući temama i načinu izvedbe, predstavlja jednu od najuspješnijih i najuzbudljivijih madžarskih kazališnih skupina. Svi koji su imali priliku vidjeti  predstavu „Naše tajne“ na ovogodišnjim Danima satire, sigurno će se složiti s ovom tvrdnjom, čak i bez poznavanje ostatka suvremene madžarske scene.