LGM I TEATAR PUNA KUĆA, "COPRNICA DRAGICA"
Ja sam mala vještica, ime mi je Dragica, tra la la la la
Prvu ovogodišnju premijeru Lutkovnog gledališča Maribor, "Coprnica Dragica" nastalu u koprodukciji s Teatrom "Puna kuća", odlikuje nadahnuta izvedba glumice i lutkarice Aje Kobe te na mjestima previše teksta
Objavljeno: 1.9.2016. 22:15:02
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Coprnica Dragica" / lg-mb.si

Brojna kazališta svoje nove sezone počinju u rujnu, ali Kazalište lutaka Maribor (Lutkovno gledališče Maribor ili skraćeno LGM) svoju prvu premijeru imalo je već 25. kolovoza (ali i 26. 8., te prvu reprizu 27. 8., oba termina u sklopu  međunarodnog festivala Poletni lutkovni pristan) u suradnji s Teatrom „Puna kuća“ iz Zagreba. Upravo ova suradnja dovela je do realizacije predstave u žanru takozvanog pripovjedačkog kazališta na temelju nagrađivane i omiljene slikovnice „Coprnica Dragica“ ilustratorice, grafičke dizajnerice i lutkarice Marijane Jelić (1972.).

Priča o jednom danu na tržnici na zagrebačkom Gradecu u 14. stoljeću, kad je svaka travarica i vidarica, zbog nečije zlobe i neznanja mogla biti proglašena coprnicom (vješticom), osuđena i spaljena (tek je carica Marija Terezija ukinula „progone vještica“), priča je o životu u srednjovjekovnom gradu, ali i o ljekovitom bilju, o ljubavi nasuprot zlobi i nerazumijevnja, te  o prevladavanju razuma nad glupošću (tako zapanjujuće i u današnje vrijeme!).

Budući da autorica „misli“ trodimenzionalno, svoje je crteže pretočila u figure (dražesna izložba  u prostoru LGM-a), koje su tehnološki osmislili Noriyuki i Kaori Sawa. U režiji Svetlane Patafte i nadahnutoj izvedbi glumice Aje Kobe (obrazovane na lutkarsko-glumačkom odjelu  Umjetničke akademije u Osijeku), predstava  je vrlo vjerno dočarala sve odlike slikovnice: uzavreli život  tržnice, pouke o ljekovitom bilju, susjedsku netrpeljivost i pravednost suca (koji je Dragicu oslobodio optužbe za čaranje - bacanje uroka na susjedine kokoši, nakon što mu je napitkom izlječila zubobolju). Vizualno je  cijeli događaj vezan uz tezgu na kojoj pripovjedačica nudi stvari na prodaju, ali na kraju ništa ne proda, jer se radi o obiteljskim uspomenama.

Aja Kobe djeluje suvereno u svojoj neobičnoj narančastoj haljini (Mojca Bernjak) sa starinskom frizurom uz odlične songove (riječi Ana Đokić i Zoran Pongrašić, glazba Klemen Bračko), ali uvodni dio je predugačak i gotovo nepotreban, jer nije direktno vezan uz priču o Dragici. Pripovijest počinje otvaranjem knjige iz koje „izlaze“ zgrade oko tržnice, a posebno je šarmantan bijeli miš koji predavačkim tonom opisuje odlike i učinkovitost ljekovitog bilja (na čemu se temelje Dragičine „coprarije“).

Lutke su vizualno silno šarmantne, ali ih se može minimalno animirati, što nije prepreka da doživimo priču u njezinoj punini. Ipak, čini mi se da bi manje teksta dalo živahnije odvijanje događaja, a kako se radi o jednočlanoj izvedbi, silno je važna motiviranost same izvođačice. Zagrebačka premijera najavljena je za 25. rujna 2016. u Kazalištu Mala scena, novom sjedištu sedam nezavisnih kazališta.