Obilježavanje tridesete obljetnice Kazališne družine Pinklec u Centru za kulturu Čakovec proteklo je, između ostalog, i u izvedbi nove predstave (23.3.2017.) „Preko sedam mora, preko sedam gora“ koja je gostovala (22.5.2017.) u Zagrebačkom kazalištu lutaka i na koju se odnosi sljedeći tekst.
Naslov, gotovo nalik stihu, nerijetko se koristi u bajkama kao opis dalekog mjesta kamo je netko svojevoljno (u potrazi za nečim) ili prisilno (poput Snjeguljice „iza sedam brežuljaka, kod sedam patuljaka“) otišao. Redateljica Anica Tomić i dramturginja Jelena Kovačić kroz sudbinu djevojčice Amal (Karolina Horvat) iz sirijskog grada Alepa pričaju o sudbini izbjeglica. Kako bi svoju kćer, barem donekle poštedjeli užasne spoznaje o gubitku doma i prisilnog odlaska, Amalini roditelji cijelu situaciju prikazuju kao igru i pustolovinu.
Brod ulijeće u oluju, Amal se budi na obali bez mame i tate... Pokušavajući se obodriti, počinje crtati i crteži oživljavaju. Pojavljuju se ibisi koji joj pokušavaju pomoći pronaći roditelje i jedan od njih (izvanredan Bruno Kontrec) vodi je u selo u kojem baš i nije dobrodošla. Ipak, pomalo, djeca se navikavaju na njezinu odjeću (tradicionalno muslimansku) i počinju se igrati. Naravno da potraga za roditeljima završava sretno (što i nije baš slučaj s mnogim izbjeglicama). Uz spomenute glumce u predstavi nastupaju Tena Antonija Torjanac, Mario Jakšić, Davor Dokleja i Igor Baksa, glazbu su skladali Nenad Kovačić i Aurwa Al Youssef, dok je vizualni dio osmislila Iva Matija Bitanga.
Iako smo možda očekivali dramatičniju i „otkačeniju“ priču (ipak su u pitanju „Pinkleci“ i dvije prilično radikalne autorice), predstava „Preko sedam mora, preko sedam gora“ predstavlja solidan doprinos osvještavanju izbjegličkih sudbina, što je posebno važno u dječjoj spoznaji o suživotu među ljudima iz različitih kulturoloških sredina
Najupečatljiviji dio vizualnog znaka su početni i završni dječji crteži, što je i u drugim sredinama postalo prepoznatljivo u spoznaji o prošlosti, ali i budućnosti izbjeglica. Tako, primjerice, irski umjetnik Bryan McCormack već dulje vrijeme obilazi skvotove i kampove u kojima žive izbjeglice, tražeći od njih (mahom se radi o djeci i ženama) da preko crteža ispričaju svoju priču. Mnoštvo crteža pod nazivom „Yesterday. Today. Tomorow.“ („Jučer. Danas. Sutra“) govori o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti mališana, a izložba se može pogledati od 13.5.-13.8.2017. u Fondazione Giorgio Cini na venecijanskom otoku San Giorgio Maggiore kao popratna izložba ovogodišnje međunarodne izložbe suvremene umjetnosti 57. Venecijanskog Bijenala.
Nevješti dječji crteži na silno potresan način govore o njihovim nadanjima (mada na lošem engleskom nalazimo i izjave da budućnosti nema), o sretnom djetinjstvu (jako mala djeca se sjećaju isključivo bombardiranja) i o sadašnjem životu (na velikom broju crteža vidimo figuru koja plače!). Uz crteže koji su povješani na običnim koncima i koji svojom jednostavnošću i rječitošću nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim (u tom je tonu upozorenje na ulazu u izložbu), mogu se pogledati video zapisi na kojima volonteri pripovjedaju o pojedinom crtežu i njegovoj poruci. Iako nevelika, izložba crteža „Jučer. Danas. Sutra“ vjerodostojno govori o nesigurnosti života, o spoznaji da se u vrlo kratkom roku može promijeniti svačija sudbina i da u ovom kaotičnom svijetu nečija ruka koja daje, može lako postati ruka koja traži.