GRADSKO KAZALIŠTE POŽEGA: "IZA OGRADE"
Gerila iz dvorišta
Odličan tekst, duhovita i točna scenografija s pratećim kostimima, fino ugođena glazba, nenametljiva režija i troje nadahnutih glumaca čine predstavu 'Iza ograde' malim kazališnim draguljem usred Vallis Auree
Objavljeno: 4.3.2019. 0:44:38
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Iza ograde" / gkp.hr

Voljnije uprizoruju nove tekstove takozvana rubna kazališta,  nego ona velika i važna, obilato praćena financijama i medijima. Jedno takvo je i Kazalište Požega na Trgu svetog Trojstva, u susjedstvu kužnog pila i crkvice svetog Lovre, u kojem je izvedena predstava „Iza ograde“ (16.2.2019.) Nine Horvat u režiji Jelene Hadži-Manev. Iako je prva kazališna predstava (nepoznatog naslova) u Požegi odigrana 1715., prekidi u djelovanju su uzeli danak, tako da se nova požeška kazališna povijest broji od 1995. godine.

Predstava „Iza ograde“ prati svakodnevicu troje ljudi koji žive u susjednim dvorištima i druže se preko ograde (zalaze po potrebi i u dvorišta): znaju se iz djetinjstva, znaju se zbog  blizine stanovanja, na ogradi imaju kasicu-prasicu u koju ubacuju novac kada psuju, dijele svoje svakodnevne frustracije koje su rješive kada bi se  njima pozabavili. Morana (Helena Minić Matanić) je majka dvoje jako male djece  kojima se uglavnom sama bavi, jer njezin suprug radi, a kada se vrati s posla, odlazi s dečkima… Ona je premorena i osjeća se zapostavljenom. Petra (Marijana Matoković) grafička je dizajnerica koja se bavi vježbanjem, a njezin momak je angažirani fotograf koji putuje svijetom, pa je ona neprestance sama. Usput je svi gnjave da se uda i ima djecu?! Ivor (Mladen Kovačić) razvedeni je nastavnik biologije i kemije, koji nastoji što više vremena provoditi sa svojom malom kćeri, u čemu ga „minira“ bivša supruga. Dakle, „ništa novo pod suncem“ – tri obična života troje nezadovoljnih ljudi. A svatko od njih zna što bi onaj pokraj njega trebao učiniti da popravi svoju situaciju: razgovarati sa svojim partnerom… Kao što Ivor podučava svoje susjede: „Nama  treba izravno reći. Mi te vaše suptilne poruke i podbadanja nekada baš i ne percipiramo.“ I doista, razgovori čuda čine!

Nina Horvat (1989.) ispisuje rečenice kroz čiju duhovitost  izviruju poznate situacije (od kuda ona to tako dobro zna?!) na vrlo šarmantan i prirodan način, pa djeluje kao da su glumci sami opisali svoje situacije i obiteljske odnose („Ja tu nemam što glumiti; to je tako“, komentirala je jedna od glumica!). Glumica i sve češće redateljica Jelena Hadži-Manev  (1982.) posložila je scene prateći doslovce tekst, koji, budući da nema praznih hodova (možda da se malo skrate dva monologa) doista teče (teško je reći koliki je njezin doprinos, a koliko treba pripisati glumačkim improvizacijama). Šarena, pomalo humoristična scenografija Marte Crnobrnja, dobri kostimi Lucije Prstec Smolčec (uz temeljne uloge svaki od glumaca igra još po dva lika) i odlična glazba Darka Horvata pravi su okvir za troje darovitih glumaca.

Helena Minić Matanić izvrsno balansira između provala ogorčenja i prijateljskog druženja, a posebno je nadahnuto  prikazala napornu babu Ljubicu te Moraninu „pobunu“ protiv kasice-prasice. Marijana Matoković kao Petra gotovo aktivistički brani pravo na život drugačiji od uobičajenog, na život koji se ne uklapa u stereotipe ali nju čini sretnom… Mladen Kovačić kao Ivor, starac Denis i „napaljeni“ poštar zbilja je fantastičan, zastupajući „muški“ princip s puno uvažavanja svojih  susjeda i njihovih „ženskih“ nedoumica. Treba razgovarati, treba se boriti za sebe, ne treba odustajati, jer je gerilsko ratovanje pobjeđivalo i u najtežim, naoko beznadnim bitkama.

Odličan tekst, duhovita i točna scenografija s pratećim kostimima, fino ugođena glazba, nenametljiva režija i troje nadahnutih glumaca čine predstavu „Iza ograde“ malim kazališnim draguljem usred Vallis Auree.