NAJBOLJI NA "GAVELLINIM VEČERIMA"
Slovenci na tronu, Renata Carola Gatica uz njih
U utorak su u velikom finalu "30. Gavellinih večeri" dodijeljene nagrade, a na tron je zasjela mariborska "Hedda Gabler"
Objavljeno: 14.10.2015. 8:01:14
Izvor: kritikaz.com
Autor: Kritikaz.com
Hedda Gabler / Damjan Švarc

Jubilarne Gavelline večeri ponudile su nam osam predstava u konkurenciji o kojima je sudilo prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Dora Delbianco, dramaturginja, Siniša Popović, glumac i Igor Vuk Torbica, redatelj. Povjerenstvo je donijelo jednoglasne odluke i to sljedećim redom:

Najbolja predstava: ˝Hedda Gabler˝ Henrika Ibsena u režiji Mateje Koležnik i produkciji Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora

Najbolja ženska uloga: Anja Šovagović Despot za ulogu Violet Weston u predstavi ˝Kolovoz u okrugu Osage˝ Tracyja Lettsa, u režiji Slađane Kilibarde i produkciji Dramskoga kazališta "Gavella" iz Zagreba.  

Najbolja muška uloga: Ermin Sijamija za ulogu Simona u ˝Divljem mesu˝ Gorana Stefanovskog, u režiji Dina Mustafića i produkciji Narodnog pozorišta iz Sarajeva.

Najbolja režija: Mateja Koležnik za režiju predstave ˝Hedda Gabler˝ u produkciji Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora i Renata Carola Gatica za režiju predstava ˝#radninaslovantigona˝ Zagrebačkog kazališta mladih iz Zagreba.

 

U nastavku pročitajte obrazloženje nagrada.

Nagrada za najbolju predstavu Gavellinih večeri 2015. dodijeljuje se ˝Heddi Gabler˝ Henrika Ibsena u režiji Mateje Koležnik i produkciji Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora

Ova inscenacija jedne od najpoznatijih drama 20. stoljeća originalna je, britka i snažna te prenosi emociju i ostavlja žestok dojam još dugo nakon gledanja. Analiza je to raspada osobnosti i svijeta jedne žene u sudaru malograđanskih okvira i njezinih poriva, odnosno, super ega i ida gdje se težište drame seli iz salona u introspektivne dubine.
Ni najmanja nijasna toga bogatog psihološkog realiteta u ovoj predstavi nije zanemarena. Mateja Koležnik i njezini suradnici u
stilski iznimno pročišćenoj vizuri, oslobađaju prostor detaljima i njihovom višeznačju.
Svi konstitutivni elementi visoko su usklađeni i tvore izrazito dramatičnu atmosferu, gotovo hitchcockovskog prosedea. U ovom sretnom čitanju klasika redateljska motivacija, dramaturške intervencije i i simboličan scenski prostor stvorili su preduvjete za oblikovanje karakternih uloga. Ansambl ˝Hedde Gabler˝ iskoristio je u potpunosti baš sve ponuđene prilike.
O svakom pojedinačnom umjetničkom radu moglo bi se mnogo napisati što svjedoči o iznimnoj vrijednosti ove nesvakidašnje predstave. 

Nagrada za najbolju žensku ulogu Gavellinih večeri 2015. dodjeljuje se Anji Šovagović Despot za ulogu Violet Weston u predstavi ˝Kolovoz u okrugu Osage˝ Tracyja Lettsa, u režiji Slađane Kilibarde i produkciji Dramskoga kazališta "Gavella" iz Zagreba.  

Ovjenčan Pulitzerovom nagradom i mnogobrojnim inscenacijama, tekst Tracyja Lettsa punokrvni je predložak za bogatu dramsku igru. Tradicijski vezan uz O´Neilla i Williamsa, a historijski uz Čehova, on nudi mogućnost sjajnih uloga, pogotovo ženskih, unutar kojih se nameće širina i volumen glumačke kreacije Anje Šovagović Despot.
Svojom energijom i uvjerljivošću argumentirala je i prisvojila svaki aspekt uloge, ali i izašla iz njezinih okvira. Njezina je igra nepredvidiva, humorna i temperamentna; ona se oslanja na partnere te ih svojom vertikalom provocira da i oni izraze svoj maksimum.
Portretirala je spektar emocija; ljutnju, tugu, bijes, ogorčenost te ženu koja se bori s neumoljivim okolnostima i svim svojim emotivnim stanjima. Bez uljepšavanja i ispričavanja, ona puni svoj prostor  u naturalističkoj ogoljenosti i maštovito i beskompromisno oblikovanim glumačkim rješenjima.

Nagrada za najbolju mušku ulogu Gavellinih večeri 2015. dodjeljuje se Erminu Sijamiji za ulogu Simona u ˝Divljem mesu˝ Gorana Stefanovskog, u režiji Dina Mustafića i produkciji Narodnog pozorišta iz Sarajeva.

On fascinira točnom glumačkom impostacijom, ne samo u odnosu na svoj zadatak i na dramski tekst, već i u odnosu na ansambl, čime pruža temelj i čvrst oslonac unutar prostora suigre,. Nameće se kao snažni individualac, unoseći u svijet predstave jednu sasvim specifičnu emocionalnost. Samozatajno, ali iskonski točno, promišljeno i duboko, on odlično zamišlja i realizira jednu ulogu koja progovara o balkanskoj melankoliji i pomirenosti sa historijom. Upotrebljavajući minimalna sredstva i hrabar odmak od direktnog humora, rafiniranim izrazom donosi na scenu živopisan lik Simona, pojedinca kroz kojeg se prikazuje slika  stalne tragedije trpljenja i mentaliteta specifičnog za ove prostore. Sjeme tragičnosti u ovoj se priči transgeneracijski upisuje i ostvaruje kao neminovna sudbina. Svu tu dramatičnost i ponor potresnih unutarnjih stanja Ermin Sijamija portretira minuciozno i maestralno.

Nagrada za najbolju režiju Gavellinih večeri 2015. dodjeljuje se ravnopravno Mateji Koležnik za režiju predstave ˝Hedda Gabler˝ u produkciji Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora i Renati Caroli Gatici za režiju predstava ˝#radninaslovantigona˝ Zagrebačkog kazališta mladih iz Zagreba.

Motiv za donošenje takve odluke proizlazi iz već ranije spomenute činjenice da je u sklopu ovogodišnjih 30. Gavellinih večeri prikazan presjek vrlo raznolikih i atraktivnih predstava iz čitave regije. Odabrati kome dodijeliti nagradu za najbolju režiju stoga nije bio nimalo lak zadatak.

Jednoglasno je odlučeno kako će nagradu za najbolju režiju ravnopravno podijeliti Mateja Koležnik i Renata Carola Gatica. Ove dvije autorice predstavile su se s predstavama bitno različitih autorskih rukopisa. Mateja Koležnik, kao zrela autorica u Ibsenovoj ˝Heddi Gabler˝ donosi sav sjaj svoje redateljske poetike i rukopisa, savršeno pročišćene od bilo kakvih viškova te maksimalno koncentrirane na glumačku igru, pokret i kompoziciju. Minimalnim sredstvima i temeljitim radom s glumcima te logičnim odgovornim „štrihom“ Ibsenovog teksta ona dolazi do potpuno modernog i suvremenog načina pripovijedanja dajući nam uvid u tamniju stranu ženske psihologije, gradeći svijet predstave oko glavnog ženskog lika.

U slučaju redateljice Renate Carole Gatice, žiri je prepoznao radikalno drugačiji autorski pečat od svih predstava koje su se na festivalu mogle vidjeti. Ona vješto i jedinstveno gradi svoju poetiku fuzijom žanrova i načinom iznošenja priče. Mogli smo vidjeti elemente kazališta apsurda, kazališta lutaka i kazališta objekta koji istovremeno i ravnopravno egzistiraju s osnovnom igrom glumaca. Uzmemo li to u obzir, ovaj hrabar potez nešto je što obećava uistinu poseban, autentičan i originalan teatarski rukopis za kojeg vjerujemo i nadamo se da će imati svoj daljnji put i razvoj, očekujući od njega nova ostvarenja.