MUZIČKA AKADEMIJA, ADU, ALU, TEKSTILNO-TEHNOLOŠKI I ARHITEKTONSKI FAKULTET: „AMFITRION“
Radosna mladenačka priredba
'Amfitrion' je doista vesela i šarmantna izvedba i, iako je Zeus zbog svojih nepodopština usporio vrijeme i produžio trajanje noći, to nije učinio trajanju ove opere – bila je taman
Objavljeno: 1.9.2023. 15:18:26
Izvor: kritikaz.com
Autor: Olga Vujović
"Amfitrion" / ADU

 

Sjajna ideja da se završni glumački/pjevački ispiti izvode u javnim kazališnim prostorima (a ne isključivo u dvoranama F22, ADU ili MA) omogućuje publici da vidi „mlade kazališne snage“, a mlade glumce/pjevače „baca u ralje“ javnosti. Na kraju takvih izvedbi, ako se i desi neka omaška, ona iščezne u općem odobravanju jer su entuzijazam i predanost igri ovih mladih ljudi doista zarazni (pitam se što im se dogodi kada počnu primati plaću?). Projekti koji su uvijek prštali radošću nastajali su u suradnji zagrebačkih umjetničkih fakulteta, pa je tako bilo i s operom Amfitrion Borisa Papandopula u režiji Kristine Grubiše (mentorstvo Krešimira Dolenčića) kojom je dirigirao Matija Fortuna i u kojoj je sudjelovalo „preko dvije stotine studenata Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti te Tekstilno-tehnološkog i Arhitektonskog fakulteta“ (sjajno bi se uklopila u repertoar HNK Zagreb gdje je izvedena 11.5. 2023.).

Papandopulo (1906.-1991.) je operu napisao u Splitu 1937., praizvedena je u zagrebačkom HNK 1940. a onda je partitura odjednom „misteriozno“ nestala. Godine 2011. pronašao ju je muzikolog Davor Merkaš (njegova priča sliči „krimiću“), a Muzički informativni centar iz Zagreba priredio ju je i tiskao za potrebe ovog projekta. U programskoj knjižici je otisnut davni   razgovor s Papandopulom (list „Komedija“, 1940.) u kojem skladatelj kaže : „(…) Amfitrion je komponiran bez ikakvih želja i pretenzija za rješavanje bilo kakvih muzičko-scenskih problema ili modernističkih ili nacionalno-muzičkih eksperimenata. Moja je skromna namjera bila da na osnovi jednog komičnog i dopadljivog libreta stvorim muzičko-scensko djelo, puno vedrine i veselosti, koje će u prvom redu moći da čitavo veče zainteresira i pozabavi publiku, a s druge strane da ono u sebi sadrži i izvjesne muzičke vrednote i ljepote“.

„Komični i dopadljiv libreto“ napisali su Mijo Štimac i Enrico Golisciani prema Molièreovoj komediji Amfitrion (koju je ovaj „preuzeo“ od Plauta), ali je zanimljivo je da su hrvatski libretisti umjesto (originalnog i logičnog) para Jupiter-Merkur uzeli par Zeus-Merkur (dakle, „pomiješali“ su imena iz grčke i rimske mitologije). Malo sam se lecnula saznavši da će  opera trajati tri sata (a mladenačka je i komična!), ali na kraju sam dala za pravo skladatelju: bilo je interesantno i zabavno. Nameće se pitanje, je li Papandopulo poznavao muzički film, komediju Amfitrion redatelja Reinholda Schuenzela iz 1935. (projicirana je uoči premijere u Filmskom trezoru HNK Zagreb, ciklusu filmskih projekcija koji sjajno vodi Daniel Rafaelić)?

Sadržaj se bavi zamjenom identiteta i Zeusovom sklonošću lijepim ženama: dok tebanski vojskovođa Amfitrion i njegov pomoćnik Sosias borave na bojnom polju, Zeus i Merkur na sebe uzimaju njihov izgled i zavode im supruge, Alkmenu i Charis. Kada pravi supruzi  dođu na vrata, njihove se supruge ne iznenade jer su s njima bile noć prije… naravno da dođe do prepirke i nemilih scena, ali ipak je to komedija… U operu je utkan čitav niz zbivanja od onih u vojnom taboru do pučkih svečanosti, od ljubavnih zanosa do bračnih svađa: „Ne samo pojedine scene, već i pojedine situacije mijenjaju se brzo, a ozbiljna i vedra raspoloženja nižu se jedna na druge. Pjevačke su uloge napisane u dopadljivom i pjevnom načinu. Melodička linija izmjenjuje se s recitativno-deklamatorskim stilom, pa i čistom prozom. Glavne, pa i neke sporedne uloge, zahvalne su za pjevače“ (Papandopulo).

Da je skladatelj bio u pravu pokazali su pjevački i glumački Benjamin Šuran (Amfitrion), Aljaž Žgavc (Sosias), Davor Nekjak (Zeus), Tomislav Jukić (Merkur), Tena Lončarević (Alkmena), Dina Jularić Ivančić (Charis) te solisti u sporednim ulogama (Luka Čevizović, Lobel Barun, Gabriela Hrženjak, Martina Menegoni). Dakako, bili su  tu još brojni studenti s odsjeka glume, plesa i pjevanja, a uz ovu, bile su još dvije izvedbe sa solističkim alternacijama.

 Ukratko, bila je to doista vesela i šarmantna izvedba i mada je Zeus, zbog svojih nepodopština usporio vrijeme i produžio trajanje noći, to nije učinio trajanju ove opere - bila je taman.